Javni dug se može definirati kao kumulativ pozajmljenih novčanih sredstava koje prema javnom sektoru imaju njegovi vjerovnici u nekom određenom trenutku. On ima dvoznačno obilježje. Javni dug je financijski instrument, koji u sebi uključuje elemente javnih prihoda, ali i javnih rashoda iz čega proizlazi njegova velika povezanost s proračunom. Nemoguće je planirati proračun bez da se ne uzme u obzir javni dug, jer on u jednom trenutku predstavlja prihod, a drugom trenutku rashod države. Uz pojam javnog duga često se spominje i riječ zaduživanje, koje može biti kratkoročno ili dugoročno ovisno o cilju zaduživanja. Stoga je jako važno imati strategiju upravljanja javnim dugom, u kojoj trebaju biti jasno definirani ciljevi i načini dolaženja do zacrtanog cilja. Zadnja strategija koju je donijela Republika Hrvatska je bila „Strategija upravljanja javnim dugom za razdoblje 2011.-2013.“. To je dokument u kojem su precizno opisani svi pokazatelji koji izravno ili neizravno utječu na kretanje javnog duga, kako bi se na njih trebalo utjecati u promatranom razdoblju te koji su ciljevi i očekivanja nakon poduzetih planiranih radnji. Još jedan od pokazatelja koji govori o velikoj važnosti i značaju javnog duga, a nije spomenut u navedenoj strategiji, su kriterij konvergencije, odnosno kriteriji koje je Republika Hrvatska morala zadovoljiti tijekom procesa pristupanja Europskoj uniji, a kojih ćemo se dotaknuti. U ovom radu će se analizirati kretanje ukupnog javnog duga Republike Hrvatske u razdoblju od 2011. do 2015. godine, te njegov utjecaj na „zdravlje“ ekonomije promatrane zemlje.