Rad se bavi stablom odlučivanja kao jednom od tehnika odlučivanja koju donositelji odluka imaju na raspolaganju. Primjena stabla odlučivanja je široka, a posebno je rasprostranjena i u ekonomiji. Kako bi se ta tehnika mogla upotrijebiti, moraju postojati određene pretpostavke i uvjeti. Prije svega, ona se primjenjuje u uvjetima neizvjesnosti i rizika. Podrazumijeva grafički prikaz mogućih alternativa kojima su pridružene vjerojatnosti i mogući ishodi. Prethodno tomu, potrebno je odraditi određene matematičke i statističke operacije. Rad je pokazao kako se različite tehnike odlučivanja u praksi često koriste i kombinirano. To je iz razloga što niti jedna tehnika nije savršena te posjeduje svoje prednosti, ali i nedostatke. Jedna od mogućih kombiniranih primjena je i primjena stabla odlučivanja zajedno sa tehnikom teorije igara. Teorija igara prvotno se koristi radi kreiranja matrice plaćanja ili matrice odlučivanja, a potom se koristi stablo odlučivanja kako bi se u proces odlučivanja uključilo i vremensku komponentu. I u slučaju kombinirane primjene potrebno je postojanje određenih pretpostavki. U teoriji igara igrači moraju naizmjenično, a ne istodobno vuči poteze, kako bi stablo odlučivanja u odlučivanje moglo uključiti i vremensku komponentu. Donositelji odluka moraju raspolagati i određenim podatcima i informacijama za koje je moguće izračunati ili procijeniti vjerojatnost nastanka, kao i moguće posljedice. To je pokazao i praktičan primjer u jednom sektoru štednje.