Kultura je fenomen koji jedno društvo čini posebnim, te ga na taj način odvaja od drugih. Kultura je način života nekog društva, tradicija, običaji pa i način komuniciranja. Upravo je to postojanje društvenih razlika potaknulo potrebu za pojavom društvene discipline kao što je interkulturalna komunikacija koja omogućuje pripadnicima različitih kultura jednostavniju ali i kvalitetniju komunikaciju. Samim tim komunikacijsku stilovi u kulturama su razni, drukčijeg konteksta i internalizacije informacija. Američki antropolog, Edward T. Hall to je različito shvaćanje komunikacije u kulturama objasnio u dva pojma, visokokontekstualnoj i niskokontekstualnoj orijentaciji. Ove pojmove je predstavio u svom književnom djelu Beyond culture, 1976. godine, te se do danas isto koriste kada se govori o komunikaciji između kultura i o shvaćanju komunikacijskih razlika. Kulture visokokontekstualne orijentacije usmjerene su prvenstveno na korištenje neverbalne komunikacije prilikom prenošenja informacija, prilikom prenošenja informacija oslanjaju se na implicitnu komunikaciju te od sugovornika očekuju da imaju sposobnost „čitanja između redova“. Sasvim je suprotna situacija u kulturama koje su orijentirane niskom kontekstu, koje za prenošenje informacije koriste tradicionalne načine. Korištenje verbalne komunikacije, bilo da se radi o pismenom obliku ili o onom usmeno karakteristično je za niskokontekstualnu orijentaciju, koja informacije dijeli na vrlo direktan način. Kontekst, ili pak njegov nedostatak utječu na shvaćanje informacije koja se prenosi, te na interpretaciju informacija što će biti prikazano u sljedećim poglavljima.