U radu se daje prikaz istraživanja budućnosti ekonomske teorije. Napredovanjem ekonomije, sužava se doseg njezina istraživanja. Veliki klasični pisci, poput Adama Smitha, smatrali su ekonomiju društvenom znanošću u najširem mogućem smislu. U nastojanju da se predmet formalizira, briga o političkim i institucionalnim pitanjima, često je spuštena do drugorazrednoga statusa unutar nastavnih programa ekonomije. Svjetska ekonomija nalazi se na raskrižju. U takvoj situaciji na raskrižju je i ekonomska i društvena zajednica. Ekonomska znanost odražavala je nacionalne ekonomske interese sve do pojave globalizacije. Mnogi ekonomisti slažu se da je globalizacija proces gospodarskoga, socijalnog, kulturnog i političkog djelovanja, koje nadmašuje granice nacionalnih država. Pomoću globalizacije može se objasniti stvaranje novog svjetskog društva. Pored promjena uzrokovanih globalizacijom valja spomenuti i suvremenu ekonomsku krizu. Konstantna globalna neravnoteža jedan je od glavnih poticaja globalne krize. Ekonomska kriza dovodi do preraspodjele moći unutar struktura postojećih vlada, dajući ključnu ulogu ministarstvima financija u koordinaciji vladinih politika. Promjena strukture utjecaja države na neki je način u suglasnosti s povećanom razinom utjecaja vlada na gospodarstvo. Uzroke cikličkih kretanja u ekonomiji, a posebno one koji se vezuju uz krizu, u velikoj ih se mjeri povezuje uz „pretežno neekonomske“ uzroke. Oni proizlaze prvenstveno iz pogrešno oblikovanih javnih politika. Ubrzan razvoj znanosti, globalizacija i stalne promjene zahtijevaju konstantne prilagodbe. Proces prilagođavanja čovječanstva već je započeo. Pod utjecajem procesa treće tehnološke revolucije mijenjaju se i preobražavaju znanosti, uključujući ekonomsku, te nastaje Nova ekonomska teorija.