Istraživanje kulture sigurnosti bolesnika prema percepciji medicinskih sestara u jednom kliničkom bolničkom centru pokazalo je umjerenu razinu kulture sigurnosti bolesnika, sa najslabijom dimenzijom Popunjenost osobljem. Najjače dimenzije kulture sigurnosti bolesnika su Očekivanja rukovoditelja i aktivnosti koje promiču bolesnikovu sigurnost, Opća percepcija bolesnikove sigurnosti, Organizacijsko učenje – kontinuirano poboljšanje te Primopredaja službe i premještaj bolesnika unutar bolnice i Timski rad unutar odjela. Kao posljedica ovako umjerene kulture sigurnosti bolesnika je jako slaba učestalost ispunjavanja i slanja izvještaja o neželjenom događaju. Iz pojedinačnih odgovora na pitanja može se zaključiti da ispitanici smatraju kako aktivno poduzimaju mjere za poboljšanje sigurnosti bolesnika, kako raspravljaju o načinima sprječavanja ponavljanja pogrešaka te da su informirani o pogreškama koje se dogode na odjelu i da nakon uvođenja promjena procjenjuju učinkovitost. No s druge strane izjavljuju kako ne dobivaju povratnu informaciju o promjenama uvedenim na osnovi prijava neželjenih događaja, da na odjelu pogreške ne dovode do pozitivnih promjena te da se ne osjećaju slobodnim preispitivati odluke ili postupke pretpostavljenih, dok u isto vrijeme dvije trećine ispitanika izjavljuje kako rukovoditelj uzima u obzir prijedloge osoblja za poboljšanje bolesnikove sigurnosti. Može se zaključiti kako je neformalna kultura sigurnosti puno jača od formalne te da u autoritativnom sustavu ispitanici podupiru jedni druge.