Primarna zadaća zdravstvenog sustava je liječenje u cilju produženja trajanja života i poboljšanja njegove kvalitete, no da bi se ona mogla izvršavati potrebni su resursi te njihovo efikasno korištenje. Stoga se velika važnost pridaje financiranju i organiziranju sustava zdravstvene zaštite. U posljednjih 15 godina izdaci za zdravstvo rastu brže od rasta BDP-a u gotovo svim zemljama članicama Europske unije. Na njihovo formiranje utječe više skupina čimbenika - demografski, socijalni, ekonomski, tehnološki i institucionalni. Zadatak je države pronalazak optimalnih rješenja u financiranju zdravstva kojima će uravnotežiti raspodjelu sredstava ne dovodeći u pitanje održivost sustava te jednak pristup učinkovitoj zdravstvenoj zaštiti. Komparativnom analizom temeljenom na povijesnim podacima upravljanja financiranjem zdravstvenih sustava u Europskoj uniji prate se iskustva i odgovori na fiskalne pritiske svih zemalja članica. Ukazuje se na važnost dosljednosti opskrbe dostatnim financijskim sredstvima u zdravstvenom sektoru te se analiziraju promjene strukture izvora u različitim fazama konjukturnog ciklusa. U razdoblju od 2000. do 2015. godine u Hrvatskoj su zabilježene najveće promjene udjela privatnih i javnih izvora u ukupnim prihodima zdravstva. Stoga se prate kretanja istih pokazatelja u ostalim državama članicama te se postavlja pitanje očuvanja solidarnosti i jednakosti. Još jedan od problema hrvatskog zdravstva jest velika uloga poslodavaca u njegovu financiranju što negativno utječe na tržište rada i međunarodnu konkurentnost. No, može li se smanjenjem tereta doprinosa djelovati na povećanje zaposlenosti i kako to utječe na prihode zdravstva u cjelini.