Zakon o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15, 134/15, 120/16) propisuje obveznu primjenu Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja (dalje: HSFI), odnosno Međunarodne standarde financijskog izvještavanja (dalje: MSFI). Tako je kroz MSFI 2 – Zalihe, a HSFI 10 - Zalihe objedinjeno vrednovanje i prezentiranje zaliha. Rad je fokusiran na kratkotrajne zalihe koje se promatraju kroz njihovu funkciju razdvajanja različitih dijelova proizvodnog procesa i njihovu funkciju vezivanja na sebe značajnog iznosa financijskih sredstava. Držanje zaliha, njihovo planiranje i upravljanje i ispravan odabir metode obračuna kratkoročno ima utjecaj na financijski rezultat poduzeća, dok će u dugom roku učinak na rezultat biti neutralan. Metoda pojedinačne identifikacije služi za specifične proizvode velikih vrijednosti i nije prikladna za primjenu u trgovini na malo s velikim brojem različitih vrsta roba. Primjena metode FIFO „prvi ulaz – prvi izlaz“ podrazumijeva postupak da se stavka zaliha koja je prva kupljena prva upotrijebi ili proda, tako da su stavke koje ostaju na zalihama na kraju razdoblja one koje su zadnje kupljene ili proizvedene, a primjena metode prosječne ponderirane cijene podrazumijeva postupak trošenja zaliha prema prosječnoj cijeni ukupne zalihe. Primjena FIFO metode obračuna zaliha, prilikom prodaje roba u slučaju rasta cijena, dovodi do iskazivanja povijesno najstarijeg odnosnog najmanjeg troška, a time iskazane i veće dobiti, dok se primjenom metode prosječne ponderirane cijene u istim uvjetima iskazuje niža dobit. Slijedom navedenog, u ovom diplomskom radu obrađuje se jedan segment poslovanja poduzeća, a to je raspolaganje, obračun i prikazivanje zaliha, kao i njihov utjecaj na cjelokupan financijski rezultat poduzeća. Istraživanje je provedeno u poduzeću „Vidik“ d.o.o. Bjelovar koje se bavi trgovinom na veliko i malo rasvjetnim tijelima i elektromaterijalom. Tvrtka kao metodu obračuna koristi metodu prosječne ponderirane cijene.