Međunarodni zajednički pothvati mogu se definirati kao nova, neovisna poslovna tijela ili entiteti koja su formirana od strane dvaju ili više partnera iz različitih zemalja. Tvrtke koje uđu u zajednički pothvat se često nazivaju matičnim ili roditeljskim tvrtkama. Tako formirano poduzeće, koje je nastalo zajedničkim pothvatom ili ulaganjem, naziva se zajedničkim poduzećem. Ovo novonastalo poduzeće može biti registrirano u nekoj od zemalja matičnih kompanija ili na nekoj trećoj lokaciji. U radu se analizira zajednički pothvat ili ulaganje kao oblik poslovne suradnje te se uspoređuje sa drugim oblicima poslovnih suradnji. U radu se dalje istražuju složenosti zajedničkih pothvata, motivi ulaska u takav oblik suradnje, kako je podijeljeno vlasništvo i kontrola nad pothvatom te koje su općeniti problemi i prepreke s kojima se kompanije mogu susresti tijekom ulaska u zajednički pothvat. Dalje se istražuje kako se pothvat razvija te kako se mjere performanse odnosno uspješnost pothvata. Rad završava empirijskom analizom nekoliko primjera međunarodnih zajedničkih pothvata odnosno istražuju se motivi, oblik te uspješnost pothvata. Na kraju rada iznesen je zaključak istraživanja.