Ekonomska misao temelj je na kojem počiva uspješno vođenje gospodarstva pojedine države, kao i cjelokupnog svjetskog ekonomskog sustava. Srednji vijek, kao povijesno razdoblje u Europi, obilježeno je snažnim utjecajem Katoličke Crkve te feudalnog društvenog uređenja. Aristotelovi pogledi na društveno i ekonomsko uređenje značajno su utjecali na razvoj srednjovjekovne ekonomske misli koja je i predmet ovog rada. Srednjovjekovna Crkva i svećenici postali su jedini nosioci znanja. Naziv za filozofsko-znanstvena naučavanja u okviru Crkve tog doba je skolastika, a učeni pisci tog doba nazivaju se skolastici. Skolastici su rastuća bogatstva trgovaca pripisivali nepoštivanju načela pravedne cijene u trgovini, odnosno davanju kredita s lihvarskim kamatama. Glavni interes svećenstva bila je pravda, a ne razmjena. Skolastička metoda naučavanja bila je deduktivne prirode što znači da nije toliko ovisila o pravilima logike ili o ljudskom iskustvu, koliko o vjeri i težini autoriteta. Koristeći skolastičku metodu, posebno su se isticala petorica znanstvenika, a to su Albert Veliki, Toma Akvinski, Henrik od Friemara, Jean Buridan i Gerald Odonis. Potpunu sintezu skolastičke metode, spojivši teorije Buridana i Odonisa, ostvario je Johannes Crell. Bitan aspekt skolastičke ekonomske analize je problem lihve. Lihvom se smatrao svaki zajam koji je osigurao dobit zajmodavcu. Crkva je osuđivala svakog tko se bavio pozajmljivanjem novca te bi kamatama povećavao iznos danog zajma. Od hrvatskih ekonomskih mislitelja ističu se Augustin Kažotić, Ivan Stojković, a posebno Benedikt Kotruljević koji je svojim glavnim ekonomskim djelom O trgovini i savršenom trgovcu, odnosno O umijeću trgovanja nastojao obrazovati mlade trgovce na znanstvenim načelima. Značajno je doprinio razvoju ekonomske znanosti, a važne teme kojima se bavio su: afirmacija trgovine, poduzetništvo, kamate, poslovna etika i dvostavno knjigovodstvo. U njegovim razmišljanjima kao i u razmišljanjima ostalih autora, vide se začeci znanstvenog bavljenja ekonomskim tematikama.