Predmet istraživanja ovog rada je utjecaj zakonskih i podzakonskih akata na formiranje naknade za priključenje korisnika mreže na mrežu niskog napona, kao i utjecaj troškova rješavanja imovinskopravnih odnosa na konačan iznos naknade koji je korisnik mreže dužan platiti da bi se priključio na elektroenergetsku mrežu. Cilj je kroz analizu postojećih zakonskih i podzakonskih propisa utvrditi jesu li su oni jasni i nedvosmisleni te jesu li u potpunosti kao takvi i učinkoviti. Svrha je ukazati na nelogičnosti koje postoje u važećoj Metodologiji za priključenje na elektroenergetsku mrežu, a sve kako bi se korisnicima mreže pokušao iznaći model pravednijeg načina utvrđivanja troškova priključenja na elektroenergetsku mrežu. U ovom radu biti će analiziran i obračun naknade za priključenje koju su korisnici mreže plaćali primjenom stare Metodologije utvrđivanja naknade za priključenje na mrežu i za povećanje priključne snage, koja je bila sadržana u Pravilniku o naknadi za priključenje na elektroenergetsku mrežu i za povećanje priključne snage (NN 28/2006) i obračun naknade za priključenje koje korisnici plaćaju primjenom pravila nove Metodologije utvrđivanja naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu novih korisnika mreže i za povećanje priključne snage postojećih korisnika mreže (NN 51/17, 31/18 i 104/20), uspoređujući koja su pravila omogućavala plaćanje povoljnije naknade za korisnike mreže. Polazeći od pretpostavke da je Metodologija koja je stavljena van snage bila tegobna za prve korisnike mreže, ovim završnim radom pokušalo se usporednim prikazom izračuna naknada za priključenje primjenom stare i nove metodologije utvrditi jesu li otklonjeni nedostaci na koje se primjenom stare Metodologije ukazivalo.