Zabrinjavajuća količina stakleničkih plinova, zagađenje i degradacija okoliša, pretjerana eksploatacija prirodnih resursa, klimatske promjere te zagrijavanje zemljine atmosfere samo su neki od čimbenika koji nam daju uvida da je krajnje vrijeme za promjene. Upravo je zato donesen Europski zeleni plan, kojemu je cilj pretvoriti Europu ali i svijet u resursno učinkovito gospodarstvo, u kojem do 2050. godine neće postojati emisije stakleničkih plinova. Za samu provedbu Europskog zelenog plana planirano je korištenje različitih instrumenata u pogledu ulaganja i inovacija, regulacija i normizacija, konzultacija sa socijalnim partnerima te nacionalne reforme i međunarodna suradnja. Izrazito je važna digitalizacija u svih sektora iz razloga jer pojednostavljuje proces transformacije. Najveća ulaganja biti će potrebna u sektoru energije, prometnom sektoru te u području zgrada. Također, potrebna su ulaganja i u drugim sektorima poput poljoprivrede, kako bi se smanjilo zagađenje, gubitak biološke raznolikosti te omogućila zaštita prirodnog kapitala. U radu je istaknut teorijski osvrt ekonomije i ekologije, te je uspoređen ekonomski rast i razvoj sa kapacitetom okoliša. Temeljni cilj rada je predstaviti svrhu i ciljeve Zelenog plana te analizirati njegove strategije i politike. Kao važan segment, istaknuto je i financiranje Zelene tranzicije u kojem se detaljnije obrazlaže „Plan ulaganja za održivu Europu“, „Mehanizam za pravednu tranziciju“ te se daju predikcije o budućnosti Europe. Također, kroz rad je analiziran utjecaj i značenje Europskog zelenog plana i Hrvatske.