Inozemne izravne investicije jesu jedan od glavnih pokretača rasta i razvoja nacionalne ekonomije. One dovode do stjecanja dugoročnog interesa inozemnog investitora u poduzeću drugog gospodarstva. Na motive investitora koji planira investirati u neku zemlju, ali i motive zemlje koja prihvaća takve investicije utječu brojni čimbenici. Strateške potrebe za stjecanjem investicija postaju sve važnije. To su potrebe zemlje da se prebaci s onih koje joj ne donose konkurentske prednosti, na one koje nude novi pristup znanjima i stvaranju novih iskustava. Makroekonomski pokazatelji poput kretanja BDP-a, razine zaposlenosti, stupnja obrazovanosti stanovništva, položaja zemlje prema indeksu globalne konkurentnosti samo su neki od preduvjeta privlačenja koje treba kontinuirano pratiti i održavati na stabilnoj razini. Republika Hrvatska kao relativno mala zemlja ostvarila je prve ozbiljnije priljeve stranog kapitala početkom devedesetih godina prošloga stoljeća. Analizirano razdoblje od 2007. do 2019. godine ukazuje na oscilacije inozemnih izravnih investicija koje su zbog globalne financijske krize izgubile rastući trend koji je vladao punih 11 godina. Na području Hrvatske, inozemni investitori najviše ulažu u financijske i uslužne djelatnosti te u poslovanje nekretninama. Takva situacija ukazuje na neravnomjernu strukturu inozemnih izravnih investicija. Zemlje poput Austrije, Nizozemske, Italije, Luksemburga, Njemačke sve više investiraju u Hrvatskoj. Županije Primorske Hrvatske privlače najveći broj ukupnih inozemnih izravnih investicija, dok su na području Kontinentalne Hrvatske manje zastupljene. Kako bi se osigurao dugoročni rast inozemnih izravnih investicija, potrebno je ustrajno usmjerenje zemlje prema uspješnoj provedbi reformi s ciljem poboljšanja investicijske klime.