Korupcija se općenito definira kao zlouporaba javnih funkcija u privatne svrhe. Ustav države široko definira prava i obveze javnosti i okvir zakonodavstva u donošenju zakona i propisa i neovisno sudstvo za tumačenje i provedbu ustava. Kad se kaže široko definirano, to podrazumijeva određeni stupanj diskrecijskih ovlasti u rukama zakonodavstva i sudstva u donošenju i provođenju zakona. Stupanj diskrecije mogao bi biti izvor korupcije u zemlji. S druge strane, institucije, zakoni i autonomna regulatorna tijela mogu biti izvor korupcije. Čak i ako su zakoni na snazi, u provedbi zakona može doći do korupcije. Institucionalna korupcija definira se kao djelo javne ili privatne osobe koje može biti pravno opravdano, ali je i dalje korumpirano. Ovo proizlazi iz nedostajućih institucija, zakona i propisa. Nadalje, sposobnost moćnih osoba da utječu na donošenje zakona i provedbu propisa mogu biti izvor institucionalne korupcije. Upravo navedeno predstavlja problem rada, a to je korupcija u institucijama. Cilj rada je prikazati kako je korupcija veliki problem koji rezultira problemima u ekonomskoj održivosti prvenstveno gubljenjem povjerenja građana u institucije. U radu je naglasak na Europskoj uniji, gdje usprkos zakonodavnom okviru, uslijed nedostatka koordinacije različitih tijela česta pojava je institucionalna korupcija.