Rad analizira hrvatski obrazovni sustav te hrvatsko tržište rada u razdoblju od 2012. do 2022. godine. Upravo je (ne)usklađenost između obrazovnog sustava i stvarnih potreba tržišta rada sve češća tema i predmet rasprave u hrvatskome društvu. Obrazovni sustav i tržište rada teško je sinkronizirati u kratkom vremenu. Proces tranzicije, rat, privatizacija, demografija, migracije samo su neki od čimbenika koji su uvelike oblikovali hrvatsko tržište rada. Hrvatska je demografski na umoru, a osim loših demografskih politika, visoke stope nezaposlenosti također su problem. Izbijanjem svjetske krize, nezaposlenost je dosegla svoj vrhunac s 22,5% 2013. godine. Od 2014. godine stopa nezaposlenosti je u padu, a na kraju 2022. godine iznosila je „svega“ 7,6% u usporedbi s rekordnom 2013. godinom. Visoke stope nezaposlenosti kroz godine ukazuju na nesrazmjer između obrazovnog sustava i potreba tržišta rada. Uz emigraciju domicilnog stanovništva te lošu prirodnu obnovu, kako je nezaposlenost gotovo uvijek (bila) visoka? Svijet svakako postaje globalno selo, a to ujedno nosi i neke nove trendove. Sve je veći fokus na razvoju tehnologija, drugim riječima određena zanimanja odumiru, ali i neka nova nastaju. Obrazovanje postaje neizostavan čimbenik te zahtjeva promjene u pristupu prema istome. Cilj rada je prikazati važnost obrazovnog sustava s učinkom na tržište rada, jer upravo iz obrazovnog sustava proizlaze mlade osobe kojima je nužna uspješna integracija na tržište rada. Neempirijskim istraživanjem, korištenjem znanstvenim metodama analize, povijesnom, statističkom i komparativnom metodom nastoji se ukazati na problem usklađenosti hrvatskog obrazovnog sustava i potreba tržišta rada.