Jedan od razloga nezaposlenosti u Hrvatskoj leži u inertnosti obrazovnog sustava da prati potrebe tržišta rada što dovodi do nezaposlenosti mladih, dodatnog ulaganja u obrazovanje istih skupina, a istovremeno poslodavci ne mogu zaposliti potrebne radnike. Reformskim mjerama trebaju se prvenstveno utvrditi novi standardi i suvremeni kurikulumi i promjene u nastavnim planovima i programima kako bi se smanjila neusklađenost znanja, vještina i sposobnosti stečenih obrazovanjem te promijenila percepcija o strukovnim zanimanjima u javnosti. Istraživanjem je analiziran cjelokupan postupak planiranja bitan za prijave i upis učenika u srednjoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj i Karlovačkoj županiji, a detaljno je razrađen postupak od samih predradnji i uvjeta potrebnih za planiranje upisa, samog upisa i rezultata nakon provedenih upisa učenika u Mješovitoj industrijsko-obrtničkoj školi, Karlovac koja obrazuje učenike za strukovna zanimanja u trogodišnjem i četverogodišnjem trajanju u 3 obrazovna sektora i 17 različitih obrazovnih programa te u svim modelima obrazovanja predviđenim za strukovno obrazovanje. Proučavajući zakonske okvire vezane uz planiranje upisa, same statističke podatke o broju planiranih upisnih mjesta, razrednih odjela i vrsti obrazovnih programa, rezultate nakon provedenih upisa učenika te njihovu tranziciju u visoko obrazovanje i na tržište rada dolazimo do saznanja da je sadašnja upisna politika u Republici Hrvatskoj nezadovoljavajuća i potrebna je neodgodiva promjena procesa planiranja upisa učenika u srednjoškolsko obrazovanje uz suradnju i koordinaciju svih dionika.