Industrijske revolucije dokaz su brzine implementiranja novih znanja i dostignuća u svakodnevnom životu pojedinca, ali i skupine individualaca koji teže različitim interesima. Glavna karakteristika je ne samo više ulazak na tržište rada, već pojedinačni angažman kako bi se ostalo na tržištu rada koje se brzo mijenja zbog velikog broja reformi i inovacija. Novije generacije sve brže istiskuju starije zbog bolje i brže tehnološke spremnosti; glavna karakteristika je individualno obrazovanje i samostalni rad. Razlike na tržištu rada veće su no prije; polarizacija tržišta rada te napredak bogatijih skupina odmiče se uvelike od prosjeka tj. standarda srednje skupine građana. Postupnim odvajanjem i separacijom u prihodovnim skupinama te brzinom implementacije moderne politike u svakodnevicu postupno se gubi srednja tzv. klasa građana te njihovi prihodi i utjecaj na tržištu rada se mijenjaju. Podjela na tržištu rada veća je znatno nego prije 10-tak godina; fokus na cjeloživotno učenje i težnja napretku globalnih ciljeva održivog razvoja glavna je misao i fokus svih naprednih zemalja ali i onih u fazi razvoja koji žele postići više razine blagostanja. Briga za ranjive skupine i osiguranje jednakih mogućnosti i prilika za sve temelj je modernog gospodarstva. Proučavanjem tržišta rada i situacija koje su pod utjecajem globalnog razvoja, modelira se novi poredak koji zahtijeva angažman drugačijih kvaliteta u razvojnom procesu. Težnja osiguranju maksimalne kvalitete proizvoda ili usluge zamjene masovnu proizvodnju koja nije zahtijevala sofisticirane uređaje i visokoobrazovanu radnu snagu. Obrazovanje i težnja dostignuću viših razina samoaktualizacije jedan su od glavnih pokretača 4. industrijske revolucije. Uz viši stupanj angažiranosti ka tendenciji očuvanja okoliša te brige za budućnost novih naraštaja javljaju se novi poslovi koji su bili nezamislivi prije par godina dok poslovi koji su dugo smatrani nezamjenjivima postaju prošlost. Tehnološkim revolucijama te utjecajem automatizacije na poslovni, ali i privatni život rad od kuće, potreba za majstorima operaterima te zamjena ljudskog kapitala robotima postaje sve učestalija pojava modernog društva. Robotizacijom olakšava se funkcionalnost velikih poduzeća koji uzimaju sve više zadataka kao mjera razine postignuća i usavršavanja politike vođenja velikog obujma posla; zapošljavanje postaje izazov za skupine u društvu koje nisu spremne riskirati i ulagati kako bi dokazali svoju vještinu i umijeće rada. Pojedinačna angažiranost na tržištu rada dobiva jasniji značaj te uključivanjem na globalnu razinu i sveukupnost tržišta rada razlike u kvaliteti pojedinca i njegove motiviranosti za sudjelovanjem kao vitalnim članovima društva koje svjedoči ogromne promjene u kratkom vremenu lako mogu demotivirati siromašnije nacije i one pojedince koji ne tendiraju višim razinama obrazovanja i ulaganja u sebe. Efektima brzog razvoja civilizacije povećavaju se stope nezaposlenosti i siromaštva kod nacija bez jasno definiranih ciljeva i onih nacija koje i dalje teže ka zatvorenim ekonomijama kao metoda zaštite ekonomije i svoje radne snage; na globalnoj razini dokazuje se neodrživost funkcionalnosti individualnih nacija koje mogu normalno funkcionirati bez pratnje i usporedbe razvoja ekonomije susjednih zemalja s kojima se obavlja trgovina, ali i razmjena radne snage u suštini.