U suvremenim, visoko financijaliziranim ekonomijama, dolazi do eksplozije i volatilnosti dugova svih sektora, a posebno duga javnog sektora. Zbog doktrinarno pretpostavljenih negativnih učinaka javnog duga na gospodarstva zemalja, naglasak ekonomske politike je na mjerenju učinaka javnog duga i iznalaženju učinkovitih fiskalnih pravila. Odgovor na svjetsku financijsku krizu posebno je u Europi zbog specifičnog institucionalnog suodnosa fiskalne i monetarne politike otvorio pitanja adekvatnosti politike štednje (austerity). Negativni učinci fiskalne konsolidacije rezultirali su krizom „dvostrukog dna“, doveli u pitanje mainstream teorijski okvir upravljanja javnim dugom i inicirali rekonceptualizaciju značaja EU fiskalnih pravila. Iako je klauzula o izbjegavanju Pakta o stabilnosti i rastu bila aktivirana kako bi pomogla državama članicama EU-a da adekvatno odgovore na pandemijsku krizu i stabiliziraju svoja gospodarstva, rezultirajuća eksplozija javnog duga praćena niskim troškovima zaduživanja zahtijeva novi pogled na upravljanje javnim dugom i europska fiskalna pravila. Promjene fiskalnog okvira EU-a doprinijele su učinkovitosti fiskalne politike i njenoj koordinaciji. Ipak, uzastopne reforme usmjerene na jačanje fiskalnog okvira dodale su složenost i otežale rad, potkopavajući usklađenost i vjerodostojnost. Fiskalna pravila nakon pandemije trebala bi pružiti vjerodostojne smjernice politike. Dobro osmišljena i transparentna pravila mogu poboljšati fiskalni učinak i spriječiti pogrešne korake u politici. Srednjoročno, revidirana pravila mogu pomoći u postupnom ukidanju diskrecijskih fiskalnih mjera povezanih s pandemijom. Dugoročno, oni mogu ojačati predanost fiskalnim pozicijama stabilizirajući razine javnog duga.