Nakon godina oporavka od velike financijske krize, gospodarska slika je u većini zemalja pozitivna, a oporavak je vidljiv i u pogledu prosječne financijske moći građana. Uzimajući u obzir da potrošnja potiče porast gospodarstva, ali i činjenicu kako banke raspolažu značajnim viškom novčanih sredstava, trend kretanja kamatnih stopa na štednju posljednjih godina je negativan. Štoviše, u određenim europskim zemljama kamatna stopa ostvaruje negativnu vrijednost što znači da štediše moraju plaćati banci držanje njihovih depozita. Takva situacija sve češće pretvara potencijalne štediše u investitore na tržištu kapitala. Najčešći oblici ulaganja su ulaganja u dionice i obveznice ili pak njihova kombinacija, slaganjem portfelja vrijednosnih papira. Razlog ulaganja je potencijalni prinos kojem investitor teži, ali svako ulaganje uključuje i određeni stupanj rizika. Brojne su metode analize vrijednosnih papira, a jedan način prikaza kretanja potencijalnog prinosa portfelja je i alokacijska matrica kapitala. Središnje mjesto trgovanja vrijednosnim papirima u Republici Hrvatskoj je Zagrebačka burza. Na njoj kotiraju brojne dionice, obveznice i komercijalni zapisi. Za nadzor i regulaciju te uspješno funkcioniranje hrvatskog tržišta kapitala zadužena je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Na temelju analize vrijednosnih papira i depozita na hrvatskom tržištu kapitala došlo se do sljedećih zaključaka. Sedam od deset analiziranih dionica tijekom osmogodišnjeg razdoblja ostvarilo je značajan prinos. Najveći postotni porast ostvarile su dionice „Maistre“ i „Adrisa“. Najgori rezultat ostvaruje redovna dionica „Atlantske plovidbe“ koja je ujedno i najrizičnija. Prosječni godišnji prinos svih dionica ostvaruje najveći iznos u posljednjoj promatranoj godini, dok je najgori prosječan rezultat ostvaren je u 2011. godini. Tijekom pet godina držanja dionica, u razdoblju od siječnja 2009. do prosinca 2013. godine dionice su ostvarile prinos koji je niži ne samo od prinosa na obveznice već i prinosa na dugoročne bankovne depozite tijekom istog razdoblja. Dakle što je udio dionica tijekom navedenog razdoblja manji, ukupni prinos za investitora je veći. U osmogodišnjem razdoblju taj se omjer ipak značajno mijenja u korist dionica te one ostvaruju najveći prinos. Glavna značajka prethodno spomenute alokacijske matrice kapitala je prikaz utjecaja promjene udjela određenog elementa u portfelju na ukupni prinos istoga. Na taj način ukazuje na najprofitabilniju kombinaciju za investitora. Na temelju prikupljenih podataka te izrade pojedinih matrica može se zaključiti da vlasnički vrijednosni papiri ne prednjače nužno u visini prinosa. Tijekom dvije promatrane godine dionice su ostvarile manji prinos od obveznica, a tijekom jedne čak i od bankovnih depozita u kunama.