| Sažetak | Elinor Ostrom bila je američka politička ekonomistica čiji je rad bio povezan s novom institucionalnom ekonomikom i ponovnim oživljavanjem političke ekonomije. Ostrom je 2009. godine dobila memorijalnu Nobelovu nagradu za ekonomske znanosti za ''Analizu ekonomskog upravljanja, posebice zajednice'', te je prva od dvije žene koje su kroz povijest osvojile Nobelovu nagradu iz područja ekonomije. Ostrom 1990. godine objavljuje knjigu Upravljanje zajedničkim dobrima, koja stječe status klasičnog dijela u kojem primjenjuje metodologiju institucionalnog racionalnog izbora kako bi ukazala na kompleksnost do koje dolazi prilikom eksploatacije određenih resursa. Zajednička dobra, o kojima Ostrom provodi istraživanje u svojoj knjizi, predstavljaju sve oskudne resurse, poput primjerice vode, koji korisnicima pružaju opipljive koristi, ali koje nitko posebno ne posjeduje ili za koje nema ekskluzivno pravo. U svojoj knjizi Ostrom navodi tri modela na kojima se najčešće temelje preporuke državnih i tržišnih rješenja po pitanju zajedničkih dobara, a to su tragedija zajedničkih dobara, igra zatvorenikove dileme i logika kolektivnog djelovanja. Također definira metaforičku uporabu modela i pojam resursa zajedničkih zaliha. Ostrom provodi analizu dugotrajnih, samoorganiziranih i samoupravljanih RZZ-a te se u radu koriste primjeri Torbela u Švicarskoj te sustava navodnjavanja u Španjolskoj u Murciji i Orihueli. Ostrom definira i načela oblikovanja koja utječu na održivost i uspjeh institucije RZZ-a, a to su jasno određene granice, kongruentnost između pravila, kolektivni izbor, nadzor, stupnjevanje sankcije, mehanizmi za rješavanje sukoba, minimalno priznavanje prava na organiziranje i ugniježđene poduzetničke jedinice. Ostrom također navodi i primjere neuspjeha i krhkosti, u završnom radu su izdvojeni primjeri dva turska obalna ribarska lovišta i slučaj Kalifornijskog bazena podzemnih voda. Navođenje takvih uspješnih i manje uspješnih primjera je potrebno kako bi se mogla utvrditi kvalitetna analiza tj. proučiti što ustvari jedan sustav čini uspješnim, dok druge neuspješnim. Ostrom primjere provlači kroz sustav svojih načela gdje se može vidjeti koje karakteristike krase uspješne a koje neuspješne primjere poput manjka jasnih granica, manjka mehanizma rješavanja sukoba ili manjka institucionalnih izvedbi koje su česta pojava kod neuspješnih primjera. |
| Sažetak (engleski) | Elinor Ostrom was an American political economist whose work was related to the new institutional economics and the resurgence of the political economy. In 2009, Ostrom received the Nobel Prize in Economic Sciences for "Analyzing Economic Governance, Particularly Communities", and she is the first of two women to win a Nobel Prize in economics throughout history. In 1990, Ostrom published a book on Managing Commons, which gains the status of a classic where it applies the methodology of institutional rational choice to indicate the complexity that arises when exploiting certain resources. The commonalities, of which Ostrom does research in his book, represent all the scarce resources, such as water, that provide tangible benefits to users but which no one in particular owns or for which has no exclusive right. In her book, Ostrom lists three models on which the recommendations of state and market solutions to the common good are most often based, namely the tragedy of the common good, the prisoner's dilemma, and the logic of collective action. She also defines the metaphorical use of the model and the concept of common stock resources. Ostrom analyzes long-term, self-organized and self-managed CSR and uses examples of Torbel in Switzerland and irrigation systems in Murcia and Orihuela. Ostrom also defines design principles that affect the sustainability and success of CSR institutions, which are clearly defined boundaries, congruence between rules, collective choice, oversight, sanctioning, conflict resolution mechanisms, minimal recognition of the right to organize and nested entrepreneurial units. Ostrom also cites examples of failure and fragility, the final paper highlighting examples of two Turkish coastal fishing grounds and the case of the California Groundwater Basin. The introduction of such successful and less successful specimens is necessary in order to be able to determine a quality analysis, ie to study what creates one system seems successful, while the other unsuccessful. She draws examples sharply through the system of principles where one can see which characteristics adorn the successful ones and which they unsuccessfully apply such as lack of clear boundaries, lack of conflict resolution mechanism or minorities of institutional performances that existed in failed examples. |
