Nezaposlenost predstavlja jedan od ključnih socioekonomskih problema s kojima se Republika Hrvatska suočava tijekom proteklog desetljeća. Sam pojam nezaposlenosti označava situaciju u kojoj određeni dio radno sposobnog stanovništva nije zaposlen prema svojim vještinama i kvalifikacijama te ne prima plaću za obavljeni rad. U radu su istraženi različiti faktori koji su utjecali na stopu nezaposlenosti, uključujući ekonomska kretanja, demografske promjene, obrazovni sustav, politike zapošljavanja i strukturu tržišta rada. Najveća nezaposlenost u RH zabilježena je 2013. godine, kada je ukupno bilo 345.112 nezaposlenih osoba, u vidu spolova tada je stopa nezaposlenosti dosegnula 19% za žene i 16% za muškarce. Analiza pokazuje da su žene bile nešto pogođenije nezaposlenošću u odnosu na muškarce, posebice tijekom gospodarske krize. Međutim, od 2017. do 2019. godine, razlika u stopi nezaposlenosti između muškaraca i žena postupno se smanjivala zbog gospodarskog oporavka i mjera usmjerenih na poticanje zapošljavanja žena. Najveći broj nezaposlenih osoba nalazi se u skupini jednostavnih zanimanja te uslužnih i trgovačkih zanimanja, dok najmanji broj nezaposlenih bilježe vojna zanimanja, zakonodavci, dužnosnici i direktori, te poljoprivrednici, šumari, ribari i lovci. Cilj ovog završnog rada je pružiti sveobuhvatan uvid u problem nezaposlenosti kroz analizu nezaposlenosti od 2013. do 2023. godine te identificirati ključne faktore koji su utjecali na njezinu dinamiku. Rezultati analize također sugeriraju smjernice za ublažavanje problema nezaposlenosti i unapređenje stanja na tržištu rada.