Izvedenice se mogu definirati kao financijski instrumenti čija vrijednost ovisi o ( ili proizlazi iz) vrijednosti drugih, osnovnih, temeljnih varijabli, koja se naziva vezanom imovinom (engl. underlying variables). Imovina može biti u obliku robe, financijskog instrumenta ili čak druge izvedenice. Izvedeni financijski instrumenti se mogu podijeliti u dvije skupine; jednu čine financijski instrumenti koji mijenjaju karakteristike neke druge financijske tražbine, a drugu skupinu čine financijski instrumenti koji daju mogućnost akcije s vezanom imovinom za koju su sastavljeni. Opcija je ugovor koji vlasniku daje pravo, ne i obvezu, prodati ili kupiti neku financijsku ili realnu imovinu do određenog datuma ili na određeni datum, po unaprijed dogovorenoj cijeni. Najvažnija karakteristika opcija je da vlasnik ili kupac opcije ne mora izvršiti opciju; može pustiti da opcija istekne bez da ju iskoristi, a prodavatelj opcije nema nikakvo pravo izbora; mora kupiti ili prodati financijski instrument ako vlasnik izvrši opciju. Vrednovanje opcija se postiže pomoću raznih matematičkih modela od kojih su najpoznatiji Binomni i Black – Scholesov model. Međutim, da bi se bolje i pouzdanije trgovalo opcijama potrebno je izvršiti analizu osjetljivosti njihove cijene na promjene određenih varijabli. Ta analiza se vrši pomoću pokazatelja osjetljivosti koji se zovu grci (delta, gama, theta, vega i rho).