Obradom i analizom teme ovoga završnog rada dolazi se do zaključka da je kamping turizam u Hrvatskoj razvijen, ali ne u dovoljnoj mjeri i potrebama. Više je razvijen u „morskim županijama“, a manje je zastupljen i ravijen u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Postojeći resursi kojima Hrvatska raspolaže ukazuju da bi kamping turizam mogao biti i puno više razvijen nego što je to trenutno. Kapaciteti koje Hrvatska ima u kampovima drže visoku poziciju u ukupnim turističkim kapacitetima no samo određeni broj kampova ima zadovoljavajuću kvalitetu kakvu gosti traže. Ono što gosti traže je visoka kvaliteta uz pristupačnu cijenu dok je to u Hrvatskoj skoro pa obrnuto. I dalje su to „obične“ parcele s pogledom na more za visoku cijenu što znači da je nužno stalno ulaganje u povećanje kvalitete i sadržaja u kampovima odnosno potrebno je više „luksuznijih“ parcela s isto takvim mobilnim kućicama i širokom lepezom usluga. Kampovi u kontinentalnoj Hrvatskoj su manji i smješteni uz rijeke, jezera ili veće gradove dok kod kampova u primorju je glavni čimbenik da se nalaze uz morsku obalu. U svim kampovima u osnovnu ponudu se ubraja barem jedna vrsta sportske atrakcije iako ih je redovno više. Posebna karakteristika primorskih kampova su teniski tereni posebno u području Iste koja je zbog umaškog ATP turnira vrlo poznata ne samo u Europi već i cijelom svijetu.