Do najvećeg pada stope fertiliteta dolazi u tranzicijskim zemljama i zemljama Južne Europe i to najviše u devedesetim godinama dvadesetog stoljeća. U skandinavskim zemljama dolazi do rasta totalne stope fertiliteta u osamdesetim godinama, te su one danas uz Francusku i Irsku zemlje s najvećom stopom fertiliteta u Europi. Nesigurnost na tržištu rada prisutna je zbog kulturoloških, socioloških i ekonomskih odrednica. Mladi se teže odlučuju na osnivanje obitelji te se zahtijeva uvođenje adekvatne obiteljske politike. Švedska i Francuska niz godina uspijevaju u provođenju populacijskih politika. Poboljšanje uvjeta roditeljskog dopusta i povećanje doplatka za djecu smatraju se najpoželjnijim mjerama obiteljske politike. Promatrajući slučajeve gdje su te dvije mjere obiteljske politike označene kao najpoželjnije, visok je postotak onih koji bi se uvođenjem tih mjera odlučili za još jedno dijete. Švedska je najbolji primjer zemlje koja provodi adekvatnu populacijsku politiku usklađivanjem funkcije majke i zaposlene žene. Francuska provodi pronatalističku politiku, ali u eksplicitnom obliku. Zahvaljujući tome, Švedska i Francuska su zemlje koje imaju najveće totalne stope fertiliteta u Europi, uz Irsku koja je tradicionalno visokofertilitetna zemlja. Međutim, većina europskih zemalja ne shvaćaju važnost provođenja obiteljskih politika te nisu ni svjesne posljedica za daljnji razvoj gospodarstva.