Inozemni dug nastao je kao rezultat manjka vlastitog kapitala neke zemlje potrebnog za razvoj njenog gospodarstva. Osim eksternih, sve više utjecaja u posljednje vrijeme, imaju i interni, odnosno unutarnji čimbenici. Kada se govori o inozemnoj zaduženosti u obzir treba uzeti pozitivne, ali i negativne posljedice s kojima je povezana. Osim što omogućuje zemlji da ostvari rast i razvoj vlastitog gospodarstva, također, može uzrokovati i nepovoljne posljedice nastale zbog pretjeranog zaduživanja, te nepoštivanja osnovnih načela. Kako bi se dobio uvid koliko se neka zemlja može zadužiti, a da se pritom ne izazove teškoća u otplati duga, koriste se pokazatelji inozemne zaduženosti. Ti pokazatelji se mogu podijeliti na pokazatelje stanja i tijeka. Prema pokazatelju TED/Y, Hrvatska se nalazi u sredini promatranih zemalja i to s iznosom od 105,40% koji je bolji u odnosu na Mađarsku, Sloveniju, Latviju, Cipar i Maltu. No unatoč tome, premašuje granicu od 80%, pa se zajedno s ostalim navedenim zemljama klasificira u visoko zadužene. Također, uzimajući u obzir pokazatelj TED/E, može se primijetiti kako se ne ostvaruju dovoljno visoki prihodi od izvoza kod pojedinih zemalja, a to su Cipar, Malta, Hrvatska i Latvija, koje su prema tom pokazatelju također klasificirane u visoko zadužene zemlje. Najmanju zaduženost prema oba pokazatelja ima Češka koje je klasificirana u manje zadužene zemlje. Kao najbolja mjera za otplatu inozemnog duga koriste se izravna ulaganja. Prema priljevima izravnih ulaganja kao postotak bruto domaćeg proizvoda, možemo uočiti kako su najveće iznose ostvarili Malta i Cipar, a zatim slijede Bugarska, Mađarska i Estonija. Prema ocjenjenom kreditnom rejtingu, najvišu ocjenu ostvarila je Češka, dok se Hrvatska nalazi među lošije ocjenjenim zemljama.