Hrvatski mirovinski sustav razvio se nakon Drugog svjetskog rata. U drugoj fazi mirovinsko je osiguranje obuhvatilo samostalne obrtnike i individualne poljoprivrednike. Budući da je pod kraj razdoblja socijalizma broj umirovljenika znatno porastao, a nastupila je kriza zaposlenosti, u hrvatskom su se mirovinskom sustavu pojavile neravnoteže koje su se prije svega manifestirale u nepovoljnom omjeru osiguranika i korisnika mirovina, porastu mirovinskih izdataka te naraslim problemima financiranja mirovina. Situacija se znatno pogoršala u ratnim godinama koje su bile godine tranzicije u tržišno gospodarstvo. U tom se razdoblju broj osiguranika osjetno smanjio, a budući da je porastao broj umirovljenika, mirovinski su troškovi znatno narasli. U samome zaključku ovog završnog rada na navedenu temu, može se reći da se pravo na starosnu mirovinu i pravo na prijevremenu starosnu mirovinu može ostvariti uz ispunjenje uvjeta koji su stupili na snagu 1. siječnja 2015. Pravo na starosnu mirovinu za muškarca i ženu ispunjeni su kada se navrši najmanje 15 godina mirovinskoga staža. Međutim, razlika između žena i muškaraca postoji u godinama starosti. Muškarac mora obvezno doživjeti 65 godina života. Za razliku od toga žena ispunjava uvjet starosti ako u 2015. godini doživi 61 godinu i tri mjeseca. Taj uvjet starosti za žene povećava se svake godine za tri mjeseca, sve do 2030. godina, kada će i za ženu biti obvezna starost od najmanje 65 godina života. To postupno povećanje uvjeta starosti za žene ima za svrhu izjednačavanje uvjeta starosti s muškarcima. Nakon takvoga izjednačavanja, počevši od 1. siječnja 2031., ponovno će se postupno podizati dobna granica starosti svake godine za tri mjeseca, ali tada za muškarce i žene zajedno.