Zadovoljni zaposlenici omogućavaju napredak organizacija, a jedan od najboljih načina postizanja više razine zadovoljstva zaposlenika je putem pružanja pogodnosti i povlastica, među kojima su one koje potiču dobrobit zaposlenika. Poticanje zdravog načina života na radnom mjestu i izvan njega pomaže zaposlenicima da budu pozitivniji i ostvaruju bolje rezultate. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati ulogu tjelesne aktivnosti u radnoj angažiranosti ispitanika s pretpostavkom da tjelesna aktivnost ima pozitivan utjecaj na radnu angažiranost. Ispitivanje je provedeno putem online anketnog upitnika u kojem su ispitanici odgovarali na pitanja o vlastitoj tjelesnoj aktivnosti i radnoj angažiranosti. Prvi dio teorijskog dijela rada govori o konceptu tjelesne aktivnosti u poslovnom kontekstu. U sklopu ovog dijela rada prikazano je pojmovno određenje tjelesne aktivnosti, koristi koje tjelesna aktivnost može stvoriti te dosadašnje spoznaje o učincima tjelesne aktivnosti na tjelesno i mentalno zdravlje. Također, prikazano je pojmovno određenje pogodnosti i povlastica za zaposlenike te je dodatno pojašnjen koncept wellness pogodnosti odnosno pogodnosti kojima se utječe na dobrobit zaposlenika u poslovnom kontekstu. Drugi dio teorijskog dijela rada odnosi se na radnu angažiranost kao stav prema radu. Ovaj dio rada posvećen je određenju i analizi dimenzija radne angažiranosti, čimbenicima i ishodima radne angažiranosti te su analizirana dosadašnja istraživanja o ulozi tjelesne aktivnosti u radnoj angažiranosti. U sklopu empirijskog istraživanja obrađeni su rezultati 344 ispitanika koji su pristupili popunjavanju anketnog upitnika, a rezultati su potvrdili prethodno analizirana istraživanja u kojima je zaključak da tjelesna aktivnost ima pozitivan utjecaj na radnu angažiranost ali da je utjecaj tjelesne aktivnosti koja se provodi na radnom mjestu izraženiji od tjelesne aktivnosti izvan radnog mjesta. Rezultati istraživanja doveli su do zaključka da postoji neznatna pozitivna povezanost tjelesne aktivnosti s dimenzijama radne angažiranosti te da neki oblici tjelesne aktivnosti imaju čak i negativan utjecaj na radnu angažiranost. Navedeni zaključak je sukladan rezultatima prethodnih istraživanja stručnjaka u kojima je zaključeno da je uloga tjelesne aktivnosti izvan radnog mjesta gotovo neprimjetna.