U Hercegovini postoji mnogo privlačnih atrakcija, prvenstveno prirodnih i kulturnih atrakcija koje stvaraju određene uvjete za razvoj turizma, no ipak one nemaju dovoljnu snagu za privući turiste iz čitavoga svijeta. To pokazuje da je fenomen Gospina ukazanja dominantan motiv hodočasnika za dolazak u Međugorje i područje Hercegovine. Ostale prirodne i kulturne atrakcije ostaju većinom popratni sadržaji koji bi se mogli kvalitetnim upravljanjem još bolje valorizirati. Pojava turizma na prostoru Međugorja utjecala je i na okolna mjesta u društveno – gospodarskom razvoju. U početku su zbog nedostatka kapaciteta i okolna mjesta prihvaćala hodočasnike te su na taj način čak bili i izravno uključeni s događajima u Međugorju. Za što bolju iskorištenost čitave regije, nužno je također i proširiti turističku ponudu Međugorja, organizirajući izlete na pojedine kulturne, obrazovne i rekreacijske turističke punktove. Godinama, kako se povećavao broj hodočasnika, su se događale mnoge prostorne promjene, pogotovo oko Crkve, na Križevcu i Brdu Ukazanja – izgrađeni su mnogi objekti za molitvu, staze za molitvu, ispovjedaonice (Međugorje je „najveća ispovjedaonica svijeta“, misleći na to da se u Međugorju svake godine ispovjedi najveći broj ljudi u svijetu). Međugorje se najintenzivnije izgradilo u periodu od 1981. godine do 1990. godine kada je sagrađeno oko 65% postojećih kapaciteta. Iz prvotnog smještaja u obiteljskim kućama, godinama prerasta u sobni, pansionski ili hotelski smještaj u objektima izgrađenim u suradnji s agencijama koje su dovodile hodočasnike u Međugorje.