Iako se sekuritizacija razvijala dugi niz godina, sekuritizacija kakvu znamo, u današnjem obliku jest relativno nova pojava suvremenih i razvijenih financijskih tržišta koja se počela razvijati tek 70-tih godina prošlog stoljeća u Sjedinjenim Američkim Državama. Neovisno o tome, uvela je mnoge promjene u financijske sustave širom SAD-a, ali i na mnoge druge zemlje koje su uvidjele njene prednosti. No, kako su se samim procesom sekuritizacije ostvarivale i još uvijek ostvaruju mnoge prednosti, često je zanemarivana njezina kompleksnost, što je uvelike doprinijelo razvoju financijske krize. Zbog kompleksnosti te zbog uzročno posljedičnih veza, koje su utjecale na brojne varijable, sekuritizacija se često uzima kao jedan od glavnih i najvećih uzroka krize. S obzirom da je sekuritizacija djelovala na nastanak krize, često se postavlja pitanje njene opstojnosti u postkriznom razdoblju, no vidljivo je kako nakon znatnog pada, tržišta sekuritiziranih vrijednosnica sve više pokazuju znakove oporavka iako još nisu dosegla pretkriznu razinu. Jedan od razloga oporavka jest zasigurno i pojačanje regulacije kako u Sjedinjenim Američkim Državama tako i u Europi koje je uvelike doprinijelo jačanju povjerenja investitora. Uz promjene mnogih zakona i regulativa lakše je pratiti kompleksne procese kao što je sekuritizacija, iako se u regulatornom smislu najčešće zamjera prevelika opsežnost zakona i propisa koji mogu negativno utjecati na banke koje izdaju takve strukturirane vrijednosne papire. No, iako je regulativa Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država zbog inicijative G-20, kao i drugih internacionalnih institucija, podosta slična, postoje i mnoge razlike i neharmoniziranosti između ta dva sustava. Dok SAD vodi u razvijenosti sekuritizacijskih proizvoda i procesa služeći se izvanbilančnom sekuritizacijom preko SPV-a, tržište Europske unije preferira tzv. bilančnu sekuritizaciju izdavanjem osiguranih obveznica koja se u krizi pokazala efikasnijom i manje rizičnom za financijske sustave. Neovisno o razlikama u ova dva najveća sustava, jasno je da je uloga sekuritizacije u gotovo svim globalnim sustavima izuzetna i nakon krize, te da zaslužuje veliku pažnju ne samo kreditnih institucija i investitorske javnosti već ponajviše i regulatora. Također, s obzirom na nemogućnost stvaranja razvijenog i jakog financijskog tržišta bez procesa sekuritizacije, kako i moguće probleme stambenog zbrinjavanja i drugih pitanja od javnog interesa, sve se više pozdravlja i inicijativa stvaranja regulatornog okvira za navedene procese i u Republici Hrvatskoj.