Urbane aglomeracije postale su središta gospodarskog, socijalnog i kulturnog razvoja, ali istovremeno suočene s brojnim problemima poput prekomjerne urbanizacije, rastućih socijalnih nejednakosti, pritiska na infrastrukturu te izazova održivosti u kontekstu klimatskih promjena. Hrvatska, poput mnogih drugih zemalja članica EU, svjedoči koncentraciji stanovništva u velikim urbanim centrima poput Zagreba, dok manja naselja i ruralna područja pate od depopulacije i smanjenog gospodarskog potencijala. Migracijski tokovi unutar i izvan zemlje dodatno pojačavaju ove izazove, čime se stvara dinamična, ali i neravnomjerna slika demografskog razvoja. Usporedba s europskim metropolama otkriva sličnosti, ali i razlike u razvojnim obrascima, pri čemu veći europski gradovi poput Berlina, Londona i Pariza uspijevaju zadržati snažan gospodarski rast zahvaljujući većim ulaganjima u infrastrukturu, inovacije i ljudski kapital. Sociodemografske nejednakosti također su izražene, s posebnim naglaskom na pristup obrazovanju, zdravstvenim uslugama i stanovanju. Ovi izazovi prisutni su u većini urbanih sredina, kako u Hrvatskoj, tako i u ostatku Europe, ali uspješno rješavanje ovih pitanja zahtijeva integrirane politike koje će uključivati poboljšanje socijalnih usluga i osiguranje ravnomjernog gospodarskog rasta. Ekonomski razvoj urbanih aglomeracija u Hrvatskoj i EU također pokazuje značajne razlike. Dok europski gradovi prednjače u inovacijama i privlačenju međunarodnih investicija, hrvatske aglomeracije suočavaju se s izazovima u stvaranju konkurentnog poslovnog okruženja i zadržavanju mlade radne snage. Potrebno je uspostaviti održive strategije koje će podržati daljnji razvoj poduzetništva, tehnologija i inovacija.