U suvremenim uvjetima poslovanja, poduzeća diljem svijeta traže različite načine kako bi ostvarili željene ciljeve i rezultate i minimalizirali probleme s kojima se susreću iz okružnja. Krize i poskupljenja dovele su do prekretnica u ponašanju potrošača, narasla je konkurencija, zahtjevi i rizici tržišta stvaraju dodatni teret menadžerima. Te promjene značajno su pridonijele razvoju kontrolinga kao poslovne funkcije koja menadžmentu osigurava potrebne informacije i stručnu podršku u procesu odlučivanja i ostvarivanja postavljenih ciljeva. Menadžeri se svakodnevno suseću s velikim brojem informacija od kojih treba prepoznati i izdvojiti one koje su važne za kvaliteteno upravljanje poduzećem. Kontroling se najčešće definira kao potpora menadžemntu u donošenju odluka i upravljanju organizacijom. Razvio se u drugoj polovici 19. st. u SAD-u odakle se kasnije proširio na Europu. Razvoj kontrolinga je često pratilo nepovjerenje javnosti, no u posljednjih dvadesetak godina kontroling doživljava snažnu ekspanziju te se i dalje intenzivno razvija. Danas prema razini razvijenosti razlikujemo tri generacije kontrolinga, a to su kontroling kao registrator, navigator i inovator. Ključni principi kontrolinga su koordinacija i integracija. Koordinacija predstavlja usklađivanje povezanih, ali odvojenih činjenica i procesa. Integracija predstavlja sjedinjenje i povezivanje različitih dijelova u jedinstvenu cjelinu. Kontroling je odgovoran za prikupljanje, obradu i distribuciju informacija te njihovu koordinaciju i integraciju. Kontroling djeluje kroz sustav vrednota, planiranja, kontrole, informiranja, sustav organiziranja te upravljanja ljudskim potencijalima. Unutar svakog od tih sustava postoje različiti instrumenti kojima kontroler kontinuirano osigurava potrebne informacije menadžmentu za što efikasnije i efektivnije upravljanje poduzećem.