Uzevši podatke dobivene kroz prethodna poglavlja, potrebno je donijeti ocjenu opravdanosti prodajne cijene Croatia osiguranja d.d. S obzirom da je poduzeće prodano za 1,7 puta većoj cijeni dionice od cijene procijenjene metodom diskontiranih novčanih tokova i za 1,53 puta većoj cijeni od metode multiplikatora, može se zaključiti da je prodajna cijena opravdana. Jasno je vidljivo da su u definiranju prodajne cijene veliki faktor imala upravljačka prava. Pod državnim vlasništvom poduzeće bi vrlo vjerojatno nastavilo s gubitkom tržišnog udjela budući da nikakve velike strukturne promjene nisu bile na vidiku. Gubitak tržišnog udjela uz padajuću premiju neživotnih osiguranja donosili bi u budućnosti daljnje smanjenje dobiti te manje priljeve u državni proračun. S novim vlasnikom, poduzeće ima priliku za duboku reorganizaciju i započinjanje tržišne utakmice iznova. Kako bi ostvarilo taj cilj, biti će potrebno nastaviti s investicijama u samo poduzeće, kao i u ljudski kapital koji je u novije vrijeme sve češći generator rasta poduzeća, pogotovo u uslužnim industrijama. Iako prodano iz krivih razloga, poduzeće će u budućnosti vjerojatno imati više koristi nego nastavkom politike stagnacije koju je vodio prethodni vlasnik malenim interesom za poslovanje poduzeća. Uvjet dokapitalizacije osiguranje je u budući razvitak poduzeća, te se može smatrati jednim opravdanim potezom prodavatelja koji, iako više nije većinski vlasnik, zadržava određeni broj dionica te tako očekuje dobit u budućim razdobljima. Unatoč raznim medijskim natpisima o neregularnostima oko prodaje, te prodaji ispod stvarne vrijednosti, treba imati na umu da je za procjenu poduzeća iznimno bitno dubinsko snimanje te da razni vanjski procjenitelji i usporedbe s prodajama drugih osiguravateljskim poduzeća nisu relevantni zbog nedostatka internog uvida i neusporedivosti poduzeća.