Stagnacija gospodarstva, povijesno niska prirodna kamatna stopa sa tendencijom daljnjeg pada u kombinaciji sa vrlo ekspanzivnom monetarnom politikom te krizama koje karakteriziraju globalnu ekonomiju u proteklih 30-ak godina, monetarnu politiku u većini razvijenih zemalja doveli su do krajnjih granica učinkovitosti. Nedjelotvornost konvencionalnih mjera tako je rezultirala uvođenjem brojnih nekonvencionalnih mjera monetarne politike, među kojima i negativnih kamatnih stopa, u pokušaju stabilizacije ekonomije i poticanja njezinog rasta. Učinci navedene mjere u kombinaciji sa brojnim drugim nekonvenciobalnim mjerama na temelju brojnih empirijskih istraživanja ipak su se pokazali učinkovitima što je u konačnici rezultiralo izlaskom većine razvijenih gospodarstava iz dugotrajne stagnacije okarakterizirane deflatornim pritiscima. Iako brojni autori navode značajne rizike provođenja nedovoljno istraženih nekonvencionalnih mjera, oni se do sada barem u kratkom roku uglavnom nisu materijalizirali, dok je za učinke koji se mogu materijalizirati u dužem roku potreban protek određenog vremena kako bi se uočili i prenijeli na gospodarstvo. Pozitivni učinci vidljivi su i u zemljama koje nisu službeno provodile navedene mjere, no izuzetno su trgovinski i financijski ovisne o zemljama koje su službeno uvele negativne stope, primjerice zemlje srednje i jugoistočne Europe. Na primjeru Hrvatske, kao takve zemlje korištenjem Difference GMM modela na panel podacima također su uočeni, iako minimalni, pozitivni učinci prelijevanja negativnih kamatnih stopa na ukupnu industriju, posebno putem rasta volumena kredita malim i velikim poduzećima što je imalo pozitivne implikacije, uz brojne druge mjere, na oporavak hrvatskog gospodarstva i izlazak iz dugotrajne recesije.