Ovim radom nastoji se prikazati opseg i važnost doprinosa Michaela Portera razvoju strategije. Nakon uvoda koji detaljnije opisuje predmet i cilj rada nalazi se poglavlje koje nabraja i kratko objašnjava sve škole strategijske misli s posebnim naglaskom na školu pozicioniranja čiji je istaknuti predstavnik upravo Porter. Glavni izvor ovog, početnog poglavlja središnjeg dijela je knjiga Henrya Mintzberga, Strategy Safari iz 1998. Porterovi radovi brojni su i utjecajni a najutjecajnije dvije knjige koje je napisao su Competitive Strategy (1980) i Competitve Advantage (1985) u kojima razvija svoje najpoznatije modele opisane i detaljno razrađene u glavnom dijelu rada. To glavno poglavlje uključuje model Porterovih pet sila, definiranje generičkih strategija i objašnjava pojam lanca vrijednosti s pripadajućim primarnim i potpornim aktivnostima. Proučavanjem njegovih mnogobrojnih članaka u glavni dio rada dodana su još dva modela novijeg datuma; Porterov dijamant i stvaranje zajedničke koristi. Prvi model objašnjava razloge za sposobnosti poduzeća nekih zemalja za stalan napredak i razvoj, a drugi kako se stvaranjem društvenih koristi može stvoriti ekonomska korist za poduzeće. U posljednjem poglavlju prije zaključka nalazi se dio s kritikom Porterovog pristupa kod oblikovanja strategije. Izvor za tu kritiku je ponajprije već spomenuto Mintzbergovo dijelo koje u stvari kritizira jedan od Porterovih članaka,1 i članak Competitive Advantage and Firm Performance (2000) autora Hao Ma. Prvi daje kritiku Porterovom pristupu kod strateškog pozicioniranja a drugi Porterovom poimanju konkurentske prednosti. U zaključku rada autor naglašava važnost Porterovog doprinosa i ukratko objašnjava zašto je Porterov sustavni pristup razvoja strategije toliko široko prihvaćen a njegovi modeli značajni.