Japan je zbog visokih stopa rasta u drugoj polovici prošlog stoljeća nazvan „gospodarskim čudom“, no u posljednja dva desetljeća došlo je do stagnacije praćene deflacijom. Financijska kriza iz 2007. godine je dodatno umrtvila japansko gospodarstvo. Kako bi potaknuo posrnulo gospodarstvo aktualni japanski premijer Shinzo Abe je donio niz mjera koje su uključivale monetarne, fiskalne i strukturalne reforme, a objedinjene su pod nazivom „abenomika“. Kriza je globalnog karaktera pa su i Sjedinjene Američke Države i Europska Unija kao vodeća svjetska gospodarstva, također uzdrmana krizom, provodili različite ekonomske politike kako bi se oporavili. Čelnici država Europske Unije u suradnji s ECB-om su propagirali politiku štednje kao način izlaska iz krize za razliku od Sjedinjenih Američkih Država koje su kroz ekspanzivnu monetarnu politiku i povećanje potrošnje tražili izlazak iz krize. Kako bi ispunio svoj primarni cilj, ostvarivanje pune zaposlenosti, Fed je odmah započeo s otkupom državnih obveznica, odnosno programom kvantitativnog labavljenja koji je rezultirao povećanjem količine novca, a samim tim i padom vrijednosti dolara. To je dovelo do rasta američkog izvoza, niskih kamatnih stopa, smanjenja broja nezaposlenih te općenito rasta gospodarstva. ECB je također provodila ekspanzivnu monetarnu politiku, ali u znatno manjoj mjeri, nastojeći zadržati stabilnost cijena u Europskoj Uniji i tako ostvariti svoj cilj. Gospodarstvo se sporije razvijalo od američkog, a dodatni problem je bila deflacija uzrokovana niskim cijenama energenata, posebice nafte. Kako bi ispunila zadani inflacijski cilj, ECB je također započela s otkupom državnih obveznica i povećanjem ponude novca. Istovremeno s labavljenjem monetarne politike u Europskoj Uniji, u Sjedinjenim Američkim Državama je došlo do zaoštravanja monetarne politike jer je gospodarstvo imalo stabilan rast. Posljedice različitih strategija koje vodeća gospodarstva svijeta i danas provode kako bi se oporavili od recesije su česte promjene deviznih tečajeva, kretanja uvoza i izvoza te cijena energenata na globalnoj razini. Cilj rada je istražiti uzroke koji su doveli japansko gospodarstvo u današnje stanje i može li „abenomika“ potaknuti oporavak u željenoj mjeri te usporediti aktivnosti središnjih banaka Japana, Sjedinjenih Američkih Dražava i Europske Unije usmjerenih ka okončanju krize.