Nafta kao energetski resurs u svjetskom gospodarstvu ima golemo strateško značenje. Cijena nafte dijelom ograničava gospodarska kretanja, a na porast cijene nafte osim politike i međunarodnih odnosa utječe i porast potražnje te nedovoljne rezerve proizvođača pri smanjenju ponude i stoga su potrebna veća i fleksibilnija tržišta energije. Investicije i razvoj tehnologije također su čimbenici koji utječu na cijenu nafte. U radu je prvenstveno analizirano kretanje cijena sirove nafte na svjetskim tržištima, maloprodajnih cijena naftnih derivata na tržištu zemalja te njihov utjecaj na gospodarski rast i inflaciju. U skladu s time istraženi čimbenici su naftnih cjenovnih šokova iz 1973., 1979., 1990., 2007. te 2014. godine. Naftni šokovi predstavljaju poremećaj koji je izazvan promjenom cijene nafte po barelu. Povišenje cijene nafte uvjetuje restrukturiranje gospodarstava. Zemlje s industrijom niže tehnološke razine, što podrazumijeva i proizvode niže tehnološke vrijednosti, više će biti oštećene porastom cijene nafte dok gospodarstva razvijenih zemalja imaju mogućnost dalje izvoziti postojeću tehnologiju zemljama izvoznicama nafte i time djelomično neutralizirati efekt porasta cijene nafti. Nema nikakve dvojbe da bi mogući fizički nedostatak nafte i time uzrokovani porast cijena imao teške posljedice. Od cikličkih ekonomskih depresija koje će postajati sve dublje i prema kojima su sve dosadašnje bile neznatne do definitivnog kraja ekonomskog sistema koji svoje postojanje zahvaljuje činjenici da se jedan konačni ili ograničeni tj. nestajući resurs tretira kao roba koju proizvođači svake godine nakon žetve nude na merkantilnim burzama. Današnja ekonomska znanost promatra energiju kao i svaku drugu robu. Međutim, energija je apsolutno različita od bilo kojeg drugog „resursa“. Energija je preduvjet za sve druge resurse pri čemu je oblik energije koji nam je najvažniji upravo nafta.