Dentalna djelatnost smetnuta je sa ekonomskog horizonta kada se govori o računovodstvenom praćenju same djelatnosti. Zdravstvo, specifično samo po sebi zbog nepredvidljivog kretanja ponude i potražnje, često je na meti hrvatske populacije u svakodnevnim debatama upravo zbog visokih cijena privatnih poduzetnika a neadekvatne kvalitete javnih zdravstvenih usluga. Stomatološke usluge, jedne od primarnih zdravstvenih usluga često su nisko na listi prioriteta kada se govori o ljudskim potrebama a isto tako su bačene u drugi plan od strane ovlaštenih računovođa zbog nerazrađene same tematike kako u zakonima i propisima tako i u literaturi vezanoj za računovodstveno praćenje djelatnosti. Mreža bitnih i brojnih detalja grana se već u osnivanju same stomatološke ordinacije, zubotehničkog laboratorija ili jednog i drugog iz čega proizlaze brojne opcije koje se reflektiraju na porezna opterećenja, mogućnosti investiranja ili širenja djelatnosti. U radu su prikazane bitne smjernice kada se govori o privatnim praksama, trgovačkom društvu ili zdravstvenoj ustanovi te dakako ugovornoj suradnji sa Hrvatskim zavodom za zdravstveno osiguranje. Teoretskim ali i empirijskim istraživanjem ukazalo se na bitne značajke pa sukladno tome na prednosti i nedostatke pojedinih organizacijskih oblika. Cjelokupno istraživanje rasvjetljava značaj teoretskog i praktičnog znanja o dentalnoj djelatnosti u računovodstvenom smislu te se ujedno i ukazuje na potrebu za većim usmjerenjem ovoj djelatnosti u izradi računovodstvenih zakona i pravilnika radi lakšeg shvaćanja računovodstvenog praćenja dentalne djelatnosti.