U suvremenoj ekonomiji znanja koju obilježava agresivna konkurencija i konstanta borba za stvaranjem dodatnih konkurentskih prednosti, znanje postaje ključan resurs koji se u organizacijama manifestira kao forma intelektualnog kapitala. S rastom potrebe za obrazovanjem širokog spektra zaposlenika u suvremenim korporacijama, razvijen je koncept korporativnog sveučilišta kao metode strateškog pristupa razvoju kompetencija zaposlenika. S obzirom da su u središtu aktivnosti korporativnog sveučilišta prijenos organizacijskog znanja zaposlenicima i stvaranje novog znanja iz prakse i iskustva zaposlenika, znanje kao element intelektualnog kapitala može se promatrati kao „sirovina“ koja se koristi za obrazovanje zaposlenika i usmjeravanje njihovog obrazovanja prema interesima organizacije. Sva ta nova znanja tj. „gotov proizvod“ podižu minimalnu razinu znanja koju će novi talenti koji tek dolaze u organizaciju stjecati i proširivati svojim razmišljanjima i nadprosječnim trudom u radu, a kroz takve aktivnosti ponovno povećati vrijednost intelektualnog kapitala organizacije čime se krug obrazovanja i razvoja zatvara a organizacija postaje uspješnija kroz povećano znanje i najbolju praksu svojih zaposlenika (npr. kroz smanjenje troškova optimizacijom poslovnih procesa), što u konačnici organizaciji donosi mnoge koristi. U okviru teme „Uloga korporativnog sveučilišta u razvoju intelektualnog kapitala i talenata u organizaciji“ najprije se teorijski a zatim i na poslovnom slučaju razvijene hrvatske organizacije, istražuju povezana područja mjerenja i razvoja intelektualnog kapitala organizacije i metoda upravljanja talentima kroz aktivnosti korporativnog sveučilišta kao strateškog pristupa obrazovanju i razvoju zaposlenika.