Kako bi organizacije uspjele u ostvarivanju postavljenih ciljeva, moraju voditi brigu o svojim najvrjednijim resursima, a to su zaposlenici. Najveću korist organizacije će imati od zadovoljnih i motiviranih zaposlenika koji su predani svom poslu i koji svojim angažmanom potpomažu bolji rad cjelokupne organizacije. Postoje brojne teorije koje proučavaju i objašnjavaju motivaciju, ali najveću ulogu u motiviranju zaposlenika ima menadžment ljudskih potencijala čiji je zadatak razviti tehnike motiviranja zaposlenika. Zaposlenici se pokušavaju motivirati širokim spektrom materijalnih nagrada i nematerijalnih poticaja, a empirijskim istraživanjem će se doći do zaključka kako zadovoljstvo strategijama motiviranja zaposlenika utječe na njihovu angažiranost. Angažiranost zaposlenika se smatra jedinom konkurentskom prednošću organizacija koju nije moguće kopirati ili preuzeti. U ovom diplomskom radu nastojalo se istražiti koliko su ispitanici zadovoljni strategijama motiviranja, odnosno materijalnim nagradama i nematerijalnim poticajima te kako one utječu na njihovu angažiranost. Također, pokušala se pronaći i povezanost između pojedinih demografskih obilježja ispitanika i uloge materijalnih nagrada i nematerijalnih poticaja u osiguranju angažiranosti zaposlenika. Ustanovljeno je kako su ispitanici više motivirani nematerijalnim poticajima u odnosu na materijalne nagrade bez obzira radi li se o muškim ili ženskim ispitanicima, ali i kako su muškarci angažiraniji od žena.