Socijalno poduzetništvo se još naziva društveno poduzetništvo, što je po nekim autorima i ispravniji naziv. To je poduzetništvo koje je vezano uz ljudske potrebe, odnosno uz društvene ciljeve, a ostvareni profit se koristi za dobrobit određenih društvenih skupina, ostvarivanje društvenih promjena, kao i poboljšanje socijalnih situacija. Postoje razlike između socijalnog i tradicionalnog poduzetništva, od kojih su ključne u motivaciji za ulazak u poduzetnišvo i namjeni profita koji se ostvari. Za tradicionalnog poduzetnika motiv je ostvarivanje profita, a profit on onda raspodjeljuje kako želi, dok za socijalnog poduzetnika motiv za ulazak je riješavanje neki društvenih pitanja koja nisu riješena, a profit koji se ostvari takvim oblikom poduzetništva se ulaže u daljnje unaprijeđenje tog projekta, ili pokretanje nekih novih društveno korisnih projekata i slično. Socijalno u pojmu socijalnog poduzetništva se odnosi na socijalna, odnosno društvena pitanja, što je temeljni motiv za ulazak u takav oblik poslovanja, a poduzetnički dio pojma se odnosi na financijske pojmove, odnosno ostvarivanje neke ekonomske dobiti, ali ne za svoju korist, nego za daljnje ulaganje u društvene aktivnosti. Za pokretanje takvih socijalnih, odnosno društvenih poduzeća potrebni su nužni uvjeti, slični kao i kod klasičnih poduzeća, a to su postojanje tržišta gdje postoji potražnja, isplativost projekta, znanje u organizaciji. Financijske mogućnosti su različite za svako poduzeće, neka društvena poduzeća mogu biti financijski neovisna o bilo kome, dok druga mogu biti izrazito ovisna o donacijama i potporama. Ali svaka olakšica koju društveno poduzeće može ostvariti, će biti od velike koristi.