Hrvatski mirovinski sustav 2002.godine prošao je kroz veliku reformu kojom se željelo smanjiti pritisak mirovina na sustav i potaknuti vlastitu mirovinsku štednju. Stvorena su dva nova stupa osigruanja, drugi koji je bio temeljen na individualno kapitalnoj štednji i bio je obvezan. Treći stup je funkcionira po istim načelima samo što je on bio potpuno dobrovoljan. Reforma je dovela do većih uplata u cijeli mirovinski sustav i postignuta je kratkotrajna stabilnost. Uz novosti vezane za organiziranje sustava, došlo je i do pojave novih institucija koje upravljaju mirovinskom štednjom a nazivaju se mirovinski fondovima. Fondovi prikupljaju štednju i ulažu ih u glavnom u konzervativne oblike financiranja poput državnih obveznica. Zakon je veoma restriktivan u vezi ulaganja mirovinskih fondova jer je u njima koncentrirana štednja cijele javnosti i to u iznosu od oko 55 mlrd.kuna u obveznim mirovinskim fondovima i 3,28 mlrd. kuna u dobrovoljnim mirovinskim fondovima. Upravo ti dobrovoljni mirovinski fondovi predstavljaju novinu koja se pojavila u Hrvatskoj i uz koju korisnik može ostvariti svoju privatnu mirovinu a ne da ovisi o državi. Trenutno će veliki dio sadašnjih korisnika primati mirovine iz prva dva obvezna stupa, dok će dio njih primati i svojevrsnu, treću mirovinu.