Obiteljska politika je povezana s javnim politikama koje izravno utječu na kvalitetu života obitelji s djecom. Širi smisao obiteljske politike podrazumijeva razne javne usluge i skrbi poput socijalne srbi, zdravstva, stanovanja, odgoja i obrazovanja djece, obiteljsko- pravne potpore i sl. Važno je istaknuti da se obiteljska politika usklađuje s populacijskom politikom. Populacijska politika primarno je usmjerena ka postizanju demografskih ciljeva npr. povećanja populacije ili poboljšanja demografske strukture stanovništva. U konačnici obiteljske politike su usmjerene na jačanje kvalitete života obitelji pa se sami time pored demografskih, socijalnih čimbenika svakako trebaju uzeti u obzir i kulturološki čimbenici koji će nerijetko prevagnuti u tome koju mjeru će dionici obiteljskih politika prihvatiti. Uzimajući u obzir parametre struke može se zaključiti da u Srbiji prema zadnjim podacima Republičkog zavoda za statistiku stopa fertiliteta je niža od 2,1, no od 2013. godine Srbija ima ipak jedan pozitivan trend koji bi mogao utjecati na stabilnost rasta stanovništva,a to je povećan broj imigranata koji su većinom u dobi od 15 do 49 godina s visokom stopom fertiliteta. No, bez obzira na pozitivne trendove pritoka imigrantskog stanovništva dugoročno se ipak ne može računati na te pozitivne trendove fertiliteta jer se većinom radi o stanovništvu koje dugoročno ne planira ostati na teritoriju Republike Srbije tako da se ne može govoriti o pozitivnom demografskom trendom. Na žalost u Srbiji kao i u većini zapadnih zemalja dolazi do potražnje za skrbi o starijim osobama, a mladih osoba nema dovoljno ili nema dovoljno mlađih osoba s potrebnom strukom koje bi skrbile o starijima. Takav trend otežava blagostanje obitelji, pa se nerijetko osobe iz obitelji brinu o starijim članovima što otežava mogućnost ekonomske emancipacije mlađih članova obitelj, ali i ne adekvatnu skrb o starijim osobama. Nadalje starenje stanovništva predstavlja i ekonomski teret za državu jer država mora osigurati dodatna sredstava za skrb o starijim osobama. Dohodak osoba koje su radno sposobne više nije u mogućnosti pratiti potrebe mirovinskog sustava što dodatno opterećuje gospodarstvo zemlje. Starenje stanovništva stvara i potrebnu za dužim radnim vremenom starog stanovništva pa time nestaje podrške roditeljima od strane djedova i banka prilikom čuvanja djece. Takvi društveni trendovi utječu na potrebu stvaranju obiteljskih politika i jasnih mjera pomoći roditeljima kako bi se povećala demografska slika Srbije. U Srbiji su sukladno negativnim demografskim trendovima donesene mjere obiteljske politike koje se odnose na poticanje rađanja djece ( roditeljske naknade), mjere kojima se potiče veći broj djece u obitelji (podrške infrastrukture i financiranje roditelja) te mjere kojima se pomaže u skrbi o starijim osobama. Problem provedbe tih mjera, koje su u teoriji vrlo dobre, je u tome što kroz praksu ne postoje jasne aktivnosti podrške tih mjera prvenstvenu u razvoju infrastrukture, kadrova te modelima financiranja.