Financijsko planiranje je proces razvoja i implementacija dugoročnih planova radi ostvarenja financijskih ciljeva. Financijsko planiranje nije kreiranje samo jednoga plana, već je to proces koordiniranja serije planova, što pokriva različite aspekte financijske situacije pojedinca. Proces planiranja financija omogućuje pojedincu kontrolu nad vlastitom financijskom situacijom. Financijsko planiranje moguće je podijeliti u šest faza: određivanje trenutne financijske situacije, identifikacija financijskih ciljeva, identifikacija alternative, evaluacija alternative, kreiranje i implementacija plana financijskih aktivnosti, kontrola i revizija plana. Za dobro vođenje osobnih financija važno je i raditi na povećanju vlastitih znanja, informiranosti i iskustva. Za uspješno upravljanje osobnim financijama važna su, kako samostalna istraživanja, zaključivanja i proučavanja financijske literature sa što više praktičnog sadržaja, tako i savjeti stručnjaka koji rade u financijskim institucijama, savjetodavnim uredima, agencijama za prodaju osiguranja ili stambene štednje, savjeti računovođa, poreznih savjetnika i odvjetnika. Uz svaku financijsku odluku veže se određeni stupanj nesigurnosti. Najčešći oblici rizika koji treba uzeti u obzir pri planiranju osobnih financija, formiranju i alokaciji štednje, ulaganju u financijsku i realnu imovinu, određivanju financijskih ciljeva te drugim aktivnostima u procesu upravljanja osobnim financijama su: rizik inflacije, kamatni rizik, valutni rizik, tržišni rizici, rizici likvidnosti, rizik dohotka, rizik nezaposlenosti, porezni rizici, osobni rizici te rizici neočekivanih događaja. Financijski ste sigurni ukoliko uštedite određenu svotu novca, te možete odlučivati o tome kako ćete ga ulagati. Štednja treba započeti prilikom prvog priljeva novca, ako se redovito izdvajaju i manje svote novca za štednju, na dugi rok, može se kumulirati novac koji će dobro doći za nepredviđene okolnosti ili za ulaganje. Hrvatski institut za financijsku edukaciju navodi tri osnovna razloga za štednju. To su štednja za hitne slučajeve, štednja za investiciju i štednja za mirovinu. Postoje tri oblika ulagača: konzervativni ulagači, umjereni ulagači ili agresivni ulagači i prema njima možemo odrediti radi li se o nisko rizičnom, srednje rizičnom ili visoko rizičnom ulaganju. Najsigurnija opcija za ulagača je kombinacija sva tri oblika financijskog ulaganja.