Tijekom svog poslovanja, poduzeće teži izbjegavanju gubitka te je veoma važno njegovo poznavanje obujma proizvodnje radi ostvarivanja pozitivnog rezultata. Analiza točke pokrića odgovarajući je model dostupan menadžmentu za upravljanje poslovnim rezultatima. Model je usmjeren na kratkoročno i fleksibilno planiranje te kontrolu odnosa između prihoda i troškova, kao i ostvarene dobiti. Točka pokrića može se definirati i kao obujam aktivnosti kod kojeg je poslovna dobit jednaka nuli, odnosno prihodi su jednaki zbroju varijabilnih i fiksnih troškova. Točka pokrića naziva se još i pragom rentabilnosti (profitabilnosti) i u grafičkom smislu prikazuje mjesto presjeka krivulja prihoda i troškova gdje je financijski rezultat jednak nuli. U točki pokrića poduzeće po prvi put ne ostvaruje dobit niti gubitak. Drugim riječima, pravilna primjena točke pokrića neophodna je za lakše utvrđivanje količine proizvodnje (iskorištenja kapaciteta) pri kojoj su svi troškovi pokriveni, a što je od izuzetne važnosti pri planiranju novog poduzetničkog pothvata uz pretpostavku da će poduzeće u sljedećem poslovnom ciklusu (odnosno prilikom novoga ulaganja) ostvarivati dobit, tj. pozitivan financijski rezultat. U točki pokrića može se utvrditi i visina ukupnih troškova po jednom učinku/outputu, odnosno dolazi se do cijene koja pokriva samo troškove, bez dobiti. Na temelju poznavanja te cijene poduzetnik može formirati svoju željenu cijenu koja će njemu omogućiti ostvarivanje dobiti. Tako utvrđena cijena može biti prihvaćena na tržištu. Ako je tržišna cijena niža od utvrđene, poduzetnik bi trebao odustati od proizvodnje jer će imati gubitak ili sniziti neke troškove, a da ipak ne ugrozi kvalitetu proizvodnje i sigurnost poslovanja.