Predmet ovog diplomskog rada je analiza i primjena biogoriva u Republici Hrvatskoj. Cilj rada obuhvaća sadašnju problematiku zagađenja okoliša. Sektor prometa je najveći zagađivač okoliša, a biogorivo se nudi kao rješenje za smanjenja zagađenja okoliša. U radu se vidi problematika proizvodnje biogoriva ukoliko se ono proizvodi na poljoprivrednoj površini, što automatski znači smanjenje područja za proizvodnju hrane što vodi većoj cijeni hrane. Izvori koji su se koristili u radu bili su sekundarni izvori podataka. Sekundarni podaci su skupljeni preko stručnih časopisa, domaće i strane literature, međunarodnih organizacija, službenih statistika i glasila Europske unije. Rad se sastoji od 3 poglavlja. Prvo poglavlje su razlozi i povijesni pregled promjena u energetskoj politici. U tom poglavlju se povijesno opisuje Okvirna konvencija iz Rio de Janeira te Kyotski i Pariški sporazum. Iz tih sporazuma je nastala obveza smanjenja emisija stakleničkih plinova. Dalje se opisuje na koji je način Europska unija i Republika Hrvatska pristupaju tom problemu. Drugo poglavlje su biogoriva od prve do četvrte generacije. U drugom poglavlju se opisuju generacije biogoriva gdje se dolazi do četvrte generacije koja je tek u povojima i najmanje onečišćuje okoliš. Na kraju poglavlja se predstavljaju prednosti i nedostaci biogoriva. Treće poglavlje je analiza resursa za proizvodnju biogoriva u Republici Hrvatskoj. U trećem poglavlju su ukratko prikazane površine za proizvodnju biogoriva, kao i kratki prikaz strateških dokumenata koji reguliraju tržište biogoriva.