Promatrajući studente Ekonomskog fakulteta, ali i studente brojnih drugih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu, nemoguće je ne primijetiti da većina njih ima određeno volontersko iskustvo, prvenstveno dobiveno volontiranjem u nekoj studentskoj udruzi. Također, dobro je poznato i da brojne studentske udruge ostvaruju iznadprosječne rezultate u svom radu koji nerijetko mogu konkurirati rezultatima poduzeća koja zapošljavaju stručnjake. Kako je moguće da studenti s ograničenim sredstvima, vremenom, prostorom, a u konačnici i znanjem ostvaruju rezultate na razini profesionalaca pitanje je koje se logično nameće, a na koje mnogi odgovor pronalaze u visokoj i izraženoj motivaciji volontera. Ovaj diplomski rad stavlja naglasak upravo na motivaciju volontera u studentskim udrugama te kroz teorijski i empirijski dio pokušava što vjerodostojnije istražiti i ispitati sve njezine generatore, stavljajući naglasak na kompenzacijski menadžment. Sukladno tome, predmet i cilj ovog rada bio je kroz teorijski dio približiti i objasniti motive za volontiranje, one intrinzične, poput osobina ličnosti, ali i one ekstrinzične, najčešće posljedicu kvalitetnog sustava upravljanja ljudskim potencijalima te staviti naglasak na materijalne i nematerijalne kompenzacije. Budući da su sredstva studentskih udruga često vrlo ograničena, njihov se kompenzacijski menadžment uvelike razlikuje od kompenzacijskog menadžmenta u prosječnom poduzeću, pa je naglasak stavljen i na njegove specifičnosti, a sve na temelju već postojećih istraživanja, odnosno sekundarnih podataka. Empirijski dio rada obuhvaća dva anketna upitnika sastavljena prema modelu Likertove skale u kojima je ispitana percepcija ispitanika o utjecaju odabranih materijalnih i nematerijalnih kompenzacija na njihovu motivaciju te o prisutnosti istih u studentskoj udruzi u kojoj volontiraju.