U novije vrijeme, vidljiv je trend regionalizacije ili stvaranja regionalnih ekonomskih integracija u različitim dijelovima svijeta. Činjenica je da skoro svaka članica Svjetske trgovinske organizacije danas je i članica najmanje jednog subregionalnog ili regionalnog sporazuma o suradnji. Regionalizam na neki način miri tenzije između pritiska globalizacije i potrebe za većom kontrolom na lokalnoj razini, a nudi zemljama priliku zadržavanja autonomije nad političkim procesima. Postoje različiti stupnjevi integracija među zemljama, u rasponu od „plitkih“ do „dubokih“, gdje plitke integracije predstavljaju samo uklanjanje ili smanjivanje barijera u trgovini robom, a duboke uključuju dodatne elemente poput harmonizacije nacionalnih politika te uvođenja ili poticanja interne faktorske mobilnosti. Duboke integracije se smatraju „novim regionalizmom“ jer se integracije povezuju na puno više razina, uz trgovinsku i ekonomsku integraciju, uključuje se i područje politike, diplomacije, sigurnosti, kulture i harmonizacije politika.