U prvim godinama tranzicije u zemljama koje su 2004. godine pristupile EU poslovanje PIF-ova bilo je zakonski slabo regulirano, što je stvorilo prostor za zlouporabu prava malih dioničara. U tranzicijskim zemljama investicijski su fondovi 2005. godine na počecima razvoja, a njihov je nastanak vezan za proces privatizacije. Hrvatska je također u sklopu kuponske privatizacije pokrenula rad privatizacijskih investicijskih fondova, koji su kasnije transformirani u zatvorene investicijske fondove, odnosno u holding društva. No danas hrvatskim tržištem, kao i tržištima većine ostalih tranzicijskih, ali i razvijenih zemalja, dominiraju otvoreni investicijski fondovi, i prema broju, i prema vrijednosti ukupne imovine kojom upravljaju. Danom pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji na snagu su stupile odredbe zakonodavnog okvira iz područja financijskih usluga koje omogućuju pružateljima financijskih usluga s odobrenjem nadležnog regulatora država članica EU da svoje usluge pružaju i na području Republike Hrvatske (tzv. „passporting“). Relevantne direktive EU (a koje su implementirane u hrvatsko zakonodavstvo) omogućuju da i hrvatski pružatelji usluga pod istim uvjetima posluju i u drugim državama članicama EU. Usporede li se stope rasta imovine otvorenih fondova i depozita u bankama, vidljivo je da imovina otvorenih fondova bilježi daleko veće stope rasta. One su se znatno smanjile u posljednjih nekoliko godina, isključivo stoga što se tržište u 1998. i 1999. godini tek počelo razvijati te je tih godina zabilježena intenzivnija akumulacija imovine u fondovima. Od svih vrsta fondova u Hrvatskoj najpopularniji su novčani. Prema podacima Komisije za vrijednosne papire (2004), u 2003. bilo je 11 novčanih fondova, koji su u ukupnoj imovini fondova sudjelovali s oko dvije trećine, odnosno s 1,9 mlrd. kn. To je tek neznatno slabije nego 2002. godine. Obveznički su fondovi tijekom 2003. godine imali udio od oko 18%, što je oko pola milijarde kuna, što je znatan pad s obzirom na prethodnu godinu, kada su imali tržišni udio od 25% ili 0,6 mlrd. kn. Obveznički fondovi nisu očekivali znatan rast hrvatskih obveznica, pa su se okrenuli ulaganju u blagajničke zapise.