Ulaganje u zdravlje nacije i stabilnost zdravstvenog sustava jedni su od ključnih preduvjeta održivog gospodarstva. Hrvatski zdravstveni sustav od osamostaljenja pokazuje slabosti funkcionalne i financijske održivosti, a taj će se trend sigurno nastaviti i u budućnosti, ponajviše kao posljedica demografskog starenja hrvatskog društva i nastavka trenda rasta zdravstvene potrošnje. Izvori financiranja javnog sustava zdravstva iz doprinosa tako su pod velikim pritiskom, veća financijska sredstva za zdravstvo iz proračuna, posebno u sadašnjoj situaciji, teško se mogu očekivati, pa prostora za osiguravanje stabilnijih izvora financiranja zdravstva u Hrvatskoj ima najviše u području privatnih izvora financiranja kroz razvoj i veće uključivanje privatnog zdravstvenog sektora. Također, uključivanje privatnog sektora može pozitivno utjecati i na poboljšanje funkcionalnosti zdravstvenog sustava u Hrvatskoj. Međutim, iako uključivanje privatnog sektora može osigurati dugoročniju financijsku i funkcionalnu stabilnost hrvatskog zdravstvenog sustava, postoji opasnost da s većim uključivanjem privatnog sektora pristup zdravstvenoj skrbi bude onemogućen onima kojima je kvalitetna zdravstvena skrb najpotrebnija, prije svega starijoj populaciji, osobama lošijeg zdravstvenog stanja te siromašnijima. Stoga se u ovom radu analiziraju privatni izdaci za zdravstvenu zaštitu u Republici Hrvatskoj prema obilježjima pojedinaca na razini opće populacije iz Anketa o potrošnji kućanstava, te privatni izdaci za zdravstvenu zaštitu prema obilježjima pojedinaca populacije starije od 50 godina iz podataka studije SHARE - Istraživanja o zdravlju, starenju i umirovljenju u Europi, kako bi se stavio poseban naglasak na dio populacije koji je najugroženiji povećanjem zdravstvenih izdataka., a sve kako bi se pokazalo da, iako uključivanje privatnog sektora može biti rješenje za probleme hrvatskog zdravstva, treba osigurati mehanizme i smjer razvoja privatnog sektora koji će spriječiti da ti povećani izdaci najviše pogode one kojima je povećana zdravstvena potrošnja potrebnija. Rezultati analize su pokazali da su upravo oni stariji, siromašniji, te oni slabijeg zdravlja značajnije opterećeniji izravnih izdacima za zdravstvenu zaštitu u Hrvatskoj, i u općoj populaciji i u populaciji starijoj od 50 godina. Stoga, ukoliko se odluči ići u smjeru razvoja i jačanja privatnog zdravstvenog sektora u Republici Hrvatskoj, država treba zakonskim i nadzornim mehanizmima spriječiti tržišne neravnoteže koje se mogu pojaviti na privatnom tržištu te osigurati da se zaštite oni najugroženiji dijelovi populacije.