Nakon podjele tržišta, stavljen je lagani naglasak na tipove proizvodnje, a to su pojedinačna, serijska i masovna proizvodnja, koje se mogu proizvoditi kontinuirano i diskontinuirano. Pojedinačna proizvodnja je najkompleksnija to jest najmanje standardizirana od ta tri tipa proizvodnje iz razloga što se cijeli proces odvija za proizvodnju jednog proizvoda i dok kompletni proces nije gotov sve miruje i čeka. Kod serijske proizvodnje se proizvodi u ciklusima i troškovi se pravilno raspoređuju na cijelu proizvodnju, no ipak je prisutan pazan hod, dok bi masovnu proizvodnju mogli definirati kao serijsku proizvodnju bez praznog hoda. Naravno prednost masovne proizvodnje je odnos cijene i kvalitete, iako većina kupaca u današnje vrijeme voli personalizirane predmete, a ne više standardizirane. Zatim su objašnjeni sustav orijentiran na proizvod i procesno orijentiran sustav, koji imaju svojih vrlina i mana, no najvažnije je napomenuti kako se menadžment ne bi trebao toliko fokusirati samo na jednu stvar to jest proces, već treba implementirati više paralelnih i kompatibilnih procesa u svoju firmu. Baš poput Zare, koja paralelno ima dvije uspješno implementirane strategije, strategiju integracije i strategiju diferencijacije. Toyota i Zara sa svojim novim pristupima i procesima, koji ih svrstavaju u vrh moćnih svjetskih firmi dokazuju kako se inovativnost i ustrajnost nagrađuju.