Investicijski fondovi, djelujući kao institucionalni ulagači, nakon pribavljanja novčanih sredstava dalje ulažu ta prikupljena sredstva u cilju ostvarivanja prinosa. Priča o investicijskim fondovima u Republici Hrvatskoj započela je krajem sedamdesetih godina. Međutim, bilo je potrebno puno vremena, izmjene starih i uvođenja novih zakona, od Zakona o hrvatskom domovinskom fondu do Zakona o otvorenim investicijskim fondovima s javnom ponudom i Zakona o alternativnim investicijskim fondovima, nove regulative za osnivanje fondova, da bi investicijski fondovi poprimili oblik kakav imaju trenutačno. U odnosu na dinamičan razvoj investicijskih fondova u svijetu, u Republici Hrvatskoj investicijski fondovi su relativno nove financijske institucije, međutim, rast njihovog broja i neto vrijednosti imovine pokazuje nam kako je i u Republici Hrvatskoj prisutan veliki rast i razvoj investicijskih fondova. Danas, prema stranicama Hanfe, investicijski fondovi se dijele u dvije vrste, na UCITS fondove i alternativne investicijske fondove. Strategija ulaganja investicijskih fondova ovisi o kojoj se vrsti investicijskih fondova radi i njihovim karakteristikama. Tako, novčani i obvezniči fondovi ulažu najviše u sigurne financijske instrumente jer preferiraju siguran i konstantan rast prinosa, bez preuzimanja velikog rizika. A s druge strane, dionički fondovi koje ne zabrinjava preuzimanje određenog rizika, ulažu u dionice, koje se smatraju rizičnom skupinom, u cilju ostvarivanja visokog prinosa.